U FIRMU JE DOŠAO IZ START UP SCENE, A DANAS VODI NEKE OD NAŠIH NAJVAŽNIJIH PROJEKATA: MENTORSTVO JE TIS-ova NAJVEĆA KOMPARATIVNA PREDNOST  

Prošlo je već neko vrijeme otkako me kolega Mikulić zamolio da napišem blog na temu: „Zašto ti je super u TIS-u?“. Izazov sam prihvatio bez puno razmišljanja. Zašto i ne bih, kad mi je u TIS-u zaista super. Sve dok nije stiglo vrijeme da svoje misli pretočim u riječi.  

Do rješenja sam pokušao doći i kroz razgovore s kolegama u kojima bismo redovito dolazili do zaključka kako postoji to nešto neopipljivo, što je teško opisati dok ne dođeš u TIS i ne doživiš to na vlastitoj koži. Dakle, jedan naočigled jednostavan zadatak se na kraju pretvorio u obvezu koju sam, s više ili manje vještine, izbjegavao skrivajući se od kolege i njegovih pitomih e-mail podsjetnika. A svi znamo da su to najgori tipovi mailova koji te zbog vlastitog grizodušja danima progone. 

Naravno da sam istovremeno tražio načine kojima bih se izvukao iz zadatka, potpisao kapitulaciju i priznao poraz, ALI sve se promijenilo neki dan, kad sam bio na finalu TVZ MC2 start up natjecanja studenata TVZ-a. 

Trenutak prosvjetljenja 

Mala digresija o tome što je TVZ MC2.  

TVZ MC2 je projektno/start up natjecanje za studente TVZ-a, gdje natjecatelji razvijaju konceptualna rješenja na zadanu temu, a pri čemu moraju producirati poslovni plan, prototip rješenja i onda cijelu priču dogurati nadomak produkcije. Natjecanje se odvija u nekoliko faza i razina ocjenjivanja, tako da dolazak do finala nije nimalo jednostavan ni izvjestan. 

Moja uloga, kao jednog od TIS-ovih mentora, se sastojala od toga da svojim znanjem i iskustvom pomognem našem odabranom one-man-bandu (shout out to Dominik Cvetan) da svoju ideju oblikuje što bolje u skladu s propozicijama. Odigrao sam „đavoljeg odvjetnika“ propitujući Dominikove smjerove, odluke, koncepte te poslovne modele koje je htio ugraditi u svoje rješenje. 

Spoiler alert. Dominik je pobijedio, a ja sam se s natjecanja vratio s neočekivanom spoznajom o tome zašto je super raditi u TIS-u.  

Mentorstvo. 

Što radim u TIS-u 

Primarno sam u zaposlen kao voditelj projekata, ali mimo toga mi je pripala i čast preuzeti ulogu svojevrsnog mentora mladom timu koji je u međuvremenu stasao u ozbiljnu developersku silu.  

Kad sam u mentorskoj ulozi, onda se moja zadaća svodi na pomoć kolegi developeru da arhitekturu projekta raspiše u konkretni projekt i da u svoje ruke sigurno preuzme sve uzde vođenja tog projekta. Recimo, čovjek s otvaranjem novog projekta dobije i novu rolu tehničkog voditelja projekta. Od mene će naučiti zašto je važno provođenje redovnih tehničkih sastanka, za kojim se kriterijima povesti prilikom dodjele radnih zadataka članovima svog tima, ali i kako mlade kolege osnažiti i podučiti ih međusobno kvalitetno komunicirati, pravovremeno postavljati pitanja, razumjeti poslovne procese i prepoznati svoju ulogu u cjelokupnom projektu. Pritom je važno da novi voditelji odmah u startu prepoznaju važnost odgovarajućih alata za praćenje napretka projekta.  

Istovremeno, taj proces mentoriranja nije bio jednosmjeran. Dok su oni od mene učili umijeće projektnog menadžmenta, ja sam od njih učio tajne Java developmenta. Praktična i nadasve uspješna simbioza obostranog mentoriranja. 

Najveća komparativna vrijednost firme 

Iako zvuči kao floskula, ovdje se taj koncept zaista živi, podržava i utkan je u sve zaposlenike i suradnike. Suradnja kojoj sam proteklih mjeseci svjedočio kao mentor samo mi je još jednom potvrdila koliko ljudi, kada su entuzijastični, kreativni i otvorenog uma, zajedno mogu napredovati u smjerove i sfere koje u koje inače ne bi mogli sami. I upravo me ta transformacija, koja se odvijala pred mojim očima, dovela do zaključka da je mentorstvo ključ zadovoljstva u TIS-u.  

Dolaskom u TIS sam korijenski promijenio tehnologije u kojima sam radio. Iz .net i Microsoft svijeta sam prešao u meni dotad slabo poznati svijet Java developmenta, OpenShifta te Sterlinga. A promijenila se i priroda klijenata s kojima surađujem.  Prelazak iz malog tima od desetak ljudi u organizaciju koja je 10-ak puta veća predstavljalo i određeni izazov u snalaženju unutar same organizacije. Dok sam prije praktički radio kao one man band, u TIS-u me dočekala razgranata infrastruktura usko specijaliziranih odjela. Što je divno, da se razumijemo, ali svejedno iziskuje određenu prilagodbu i drugačiji način komunikacije. Dok ta specijalizacija s jedne strane olakšava stvari, isto tako svi znamo da se stvari s porastom broja uključenika imaju tendenciju zakomplicirati. Pokvareni telefoni, buka u komunikacijskom kanalu. Zato treba što prije naučiti komunicirati. 

Pa ipak.   

Brzini kojom sam se uklopio u novo okruženje i postao koristan član organizacije neminovno je doprinijela ta energija, pristup svih u firmi s kojima sam radio i još uvijek radim, počevši od junior developera, preko voditelja odjela do članova uprave koji su svi imali vremena, volje poslušati, prodiskutirati i na kraju educirati me pa makar na toj jednoj kavi ili sastanku kako se bolje upoznati s tehnologijom i poslovanjem, odgovoriti na nemali broj što, zašto, a da pri tome nisam nikada dobio odgovor u stilu „Googlaj, nemam vremena za to, nije teško… „.  

Upravo zbog te spremnosti ali istovremeno i sposobnosti TIS članova da mentoriraju i budu mentorirani čine rad u TIS-u zaista super okruženjem.